UČINAK STRUKTURIRANE EDUKACIJE BOLESNIKA S KRONIČNOM RANOM VENSKE ETIOLOGIJE NA SAMOSTALNU NJEGU I ADHERENCIJU KOMPRESIVNOJ TERAPIJI

Sažetak

Cilj: Ispitati stavove bolesnika s kroničnom ranom venske etiologije o kompresivnoj terapiji i samostalnoj njezi rane te procijeniti učinak strukturirane edukativne intervencije na promjenu stavova i ponašanja, osobito adherencije prema kompresivnoj terapiji.

Ispitanici i metode: Provedeno je prospektivno istraživanje s ponovljenim mjerenjima u tri vremenske točke u Ambulanti za flebologiju Klinike za kožne i spolne bolesti KBC Split od srpnja 2024. do travnja 2025. godine. Uključeno je 19 odraslih bolesnika s kroničnom ranom venske etiologije. Primijenjena su dva strukturirana upitnika za procjenu ponašanja samostalne njege rane i stavova o kompresivnoj terapiji, te dermatološki indeks kvalitete života. Površina rane mjerena je prozirnom folijom s milimetarskom mrežom. Edukativna intervencija provedena je individualno od strane medicinske sestre, uz verbalnu i demonstracijsku poduku o
njezi rane i pravilnoj primjeni kompresije. Za analizu su korišteni Friedmanov test, McNemarov test i post hoc Wilcoxonov test uz Bonferronijevu korekciju (p<0,05).

Rezultati: U uzorku je bilo 11 muškaraca (58%) i 8 žena (42%), uz medijan dobi od 67 godina (43-87). Samostalno previjanje
rane poraslo je s 21% na 74% nakon 90 dana (p=0,002). Ispiranje rane poraslo je s 42% na 100% nakon 90 dana, uz pomak prema ispiranju tekućom vodom (p<0,001). Promjena obloga prema potrebi porasla je sa 16% na 74% (p=0,001), a redovita njega kože s 10% na 84% (p<0,001). Primjena kompresivne terapije porasla je s 32% prije edukacije na 100% nakon 90 dana (p<0,001), a udio ispitanika koji smatraju da kompresiju treba nositi i nakon cijeljenja rane porastao je s 31,6% na 100% nakon 90 dana (p<0,001). Medijan boli smanjen je sa 7 na 0 nakon 90 dana (p<0,001), a medijan površine rane s 15 cm² na 0 cm² (p<0,001). Cijeljenje rane zabilježeno je u 63% ispitanika nakon 90 dana.

Zaključak: Strukturirana individualna edukacija koju provodi medicinska sestra povezana je s poboljšanjem stavova i ponašanja vezanih uz samostalnu njegu rane te s izrazitim porastom adherencije prema kompresivnoj terapiji. Uz promjene u ponašanju zabilježena su i klinički relevantna poboljšanja boli, površine rane i kvalitete života. Nalazi podupiru uključivanje strukturirane edukacije u standardnu skrb za bolesnike s kroničnim ranama venske etiologije, uz potrebu za većim istraživanjima i duljim praćenjem radi procjene dugoročne održivosti učinaka i prevencije recidiva.