ČETRDESET GODINA NAKON PEDIJATRIJSKOG HONDROMIKSOIDNOG FIBROMA DISTALNOG FEMURA: PRIKAZ SLUČAJA I PREGLED LITERATURE

Autor(i)

  • Ivana Jukić
  • Ante Bandalovic
  • Krešimir Bukarica
  • Ana Krnic
  • Jonatan Vukovic

DOI:

https://doi.org/10.48188/hczz.6.1.9

Ključne riječi:

HONDROMIKSOIDNI FIBROM, FIBROM,, BENIGNE NEOPLAZME, REZIDUALNA LEZIJA, MAGNETSKA REZONANCIJA, PET/CT, DUGOROČNO PRAĆENJE, PRIKAZ SLUČAJA

Sažetak

Hondromiksoidni fibrom (CMF) je rijedak tip benignog tumora kostiju koji čini manje od 2% svih benignih neoplazmi kostiju.
Pretežito pogađa mlade osobe i obično se javlja u metafizi dugih kostiju. Unatoč svojoj benignoj prirodi, CMF stvara dijagnostičke i terapijske izazove zbog potencijala za lokalni recidiv i radiološke sličnosti s hondrosarkomom.

Prikaz slučaja: Izvještavamo o slučaju 9-godišnje djevojčice kojoj je 1985. godine dijagnosticiran CMF distalnog femura. Dva puta je podvrgnuta kiretaži, u razmaku od tri godine, s histološkom potvrdom CMF-a. Nakon kirurškog liječenja, pacijentica je ostala asimptomatska i funkcionalno neograničena gotovo četiri desetljeća. U dobi od 49 godina, javila se s bolovima u medijalnom dijelu koljena, koji nisu povezani s recidivom tumora. Slikovne studije, korištenjem magnetske rezonancije i kompjutorizirane tomografije (MRI i CT), otkrile su više malih, dobro definiranih lezija u dijafizi lijeve femura, radiološki konzistentnih s rezidualnim
CMF-om. Lezije su bile asimptomatske i biološki neaktivne. Multidisciplinarna evaluacija podržala je konzervativno liječenje i slikovno praćenje.

Rasprava: Ovaj slučaj ističe važnost dugoročnog praćenja pacijenata s CMF-om i postavlja pitanje predstavljaju li kasno nastale lezije pravi recidiv ili, što je u ovom slučaju vjerojatnije, postoperativne ostatke bez biološke aktivnosti. Pozitronska emisijska tomografija i kompjutorizirana tomografija (PET/CT) mogu pružiti dodatne uvide u metaboličku aktivnost takvih lezija i pomažu u diferencijaciji i planiranju liječenja. Naš slučaj naglašava važnost prilagođenog pristupa usmjerenog na pacijenta, koristeći moderno snimanje i minimalno invazivnu dijagnostiku.

Zaključak: CMF zahtijeva pažljivo dugoročno praćenje zbog mogućnosti recidiva i rijetke maligne transformacije. Ovaj slučaj pokazuje da rezidualne lezije mogu perzistirati bez kliničkih posljedica desetljećima te da napredne tehnike snimanja igraju ključnu ulogu u kontinuiranoj evaluaciji i liječenju.

Preuzimanja

Objavljeno

12.07.2026