ANALIZA NUSPOJAVA METFORMINA U BOLESNIKA SA ŠEĆERNOM BOLEŠĆU TIPA 2

Sažetak

Cilj: Utvrditi učestalost nuspojava kod različitih pripravaka metformina te ispitati njihovu povezanost s načinom uzimanja
lijeka, propisivačem terapije i educiranošću bolesnika.

Ispitanici i metode: U istraživanju je sudjelovalo 126 bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2, putem posebno strukturiranog upitnika. Anketiranje je provedeno u ambulanti Regionalnog centra za endokrinologiju, dijabetologiju i poremećaje metabolizma KBC-a Split.

Rezultati: Nuspojave su uzrok promjene terapije kod 15,4% bolesnika. Zabilježen je statistički značajan pad nuspojava u usporedbi prve i trenutne terapije (p=0,004). Monoterapija pripravcima metformina, bili IR (engl. Immediate Release) ili ER (engl. Extended Release), znajačno češće izaziva nuspojave u odnosu na kombinirane pripravke metformina i drugih ljekova (SGLT2, DPP-4 inhibitora) (p=0,007). Ovisno o obroku, lijek pravilno uzima 63,2% bolesnika, a neispravno 27,2%. Nuspojave su se pojavile u 10,13 % bolesnika koji su lijek uzimali pravilno, i u 15,22 % onih koji su ga uzimali nepravilno. Specijalisti su propisali terapiju za 89,6%, a liječnici obiteljske medicine za 10,4% bolesnika. Što se tiče informiranosti o načinu uzimanja terapije s obzirom na jelo, kod lošije informiranih, nuspojave su iznosile 25%, dok su među bolje informiranima iste pale s 25,4% na 11,47%.

Zaključak: Pripravci metformina se razlikuju u učestalosti nuspojava, gdje monoterapija metformisnkim pripravcima, bili IR ili ER, češće izaziva nuspojave od kombiniranih pripravaka istog lijeka. Nije dokazana statistička značajnost u pojavnosti nuspojava ovisno o propisivaču terapije. Ne postoji statistički značajna učestalost nuspojava kod pacijenata lošije informiranih o načinu uzimanja lijeka ovisno o jelu, kao ni statistička značajnost pojavnosti nuspojava kod neadekvatnog uzimanja terapije s obzirom na jelo.