Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti

POVEZANOST SUOSJEĆAJNE SKRBI S RADNIM LOKUSOM KONTROLE I PERCEPCIJOM PSIHOLOŠKE ZAHTJEVNOSTI POSLA U ZDRAVSTVU

Vesna Antičević — Sat, 16 Dec 2023 00:00:00 +0000

Ciljevi: Ciljevi provedenog istraživanja su definirani kako slijedi: a) provjeriti psihometrijske karakteristike Skale suosjećanja;
b) ispitati povezanost kvalitete suosjećajne skrbi prema pacijentima s generaliziranim vjerovanjima o kontroli (lokus kontrole) na radnom mjestu, generativnom predanošću i percepcijom psihološke zahtjevnosti posla medicinske sestre.

Metode: Ovom presječnom studijom, provedenom tijekom lipnja 2023. godine, obuhvaćene su 183 medicinske sestre zaposlene u KBC-u Split. Primijenjeni su sljedeći upitnici: Spectorova skala radnog lokusa kontrole, Skala psiholoških zahtjeva i kontrole posla, Skala generativne predanosti i Skala suosjećanja.

Rezultati: Faktorska analiza Skale suosjećajnosti potvrđuje postojanje četiriju latentnih faktora koji, uz manja odstupanja, sadržajno odgovaraju faktorima u izvornoj verziji skale i zajednički objašnjavaju oko 50% varijance suosjećanja. Ispitanici visokim ocjenama procjenjuju vlastitu sposobnost suosjećanja s pacijentima, kontrolu nad zahtjevima posla i predanost poslu. Sestrinsku profesiju procjenjuju psihološki zahtjevnom te vlastitu uspješnost u poslu većim dijelom pripisuju internalnim čimbenicima. Regresijske
analize ukazuju na povezanost ljubaznosti medicinskih sestara s internaliziranim lokusom kontrole na poslu (β=0,20,
p=0,009), većom predanošću poslu (β=0,43, p<0,001) i s percepcijom veće psihološke zahtjevnosti posla (β=0,15, p=0,049). Humaniji odnos prema pacijentima povezan je s pridavanjem manjeg značaja eksternalnim čimbenicima na poslu (β=-0,16, p=0,043), dok usredotočena svjesnost na pacijenta doprinosi većem osjećaju kontrole nad zahtjevima posla (β=0,16, p<0,032).

Zaključci: Nalazi ukazuju na opravdanost korištenja Skale suosjećajnosti na hrvatskoj populaciji. Medicinske sestre iskazujuvisoke razine suosjećajnosti prema pacijentima, predane su svom pozivu i imaju osjećaj kontrole nad zahtjevima svog posla, a profesionalne perspektive pripisuju vlastitom zalaganju. Viši stupnjevi ljubaznosti, humanosti i usredotočenosti imaju pozitivan učinak na percepciju profesionalnih zahtjeva medicinskih sestara.

UČINCI STRUKTURIRANE TJELESNE AKTIVNOSTI NA PACIJENTE U PSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI - PRAKSA UTEMELJENA NA DOKAZIMA

Alena Gizdić — Sat, 16 Dec 2023 00:00:00 +0000

Cilj: Istraživanja su nedvojbeno potvrdila učinak tjelesne aktivnosti na mentalno zdravlje. Svrha je ovog istraživanja detaljno ispitati utjecaj strukturirane tjelesne aktivnosti na smanjenje anksioznosti i poboljšanje mentalnog zdravlja pacijenata smještenih u okviru psihijatrijskog bolničkog okruženja. Cilj je istraživanja pridonijeti boljem razumijevanju tjelesne aktivnosti kao dopunske terapijske metode u liječenju mentalnih poremećaja.

Metode: Korišten je eksperimentalni dizajn ponovljenih mjerenja prije i nakon testiranja. Pacijenti u psihijatrijskoj bolnici procijenjeni su pomoću Hamiltonove ljestvice za ocjenjivanje anksioznosti (HAM-A) prije i nakon provedene strukturirane tjelesne aktivnosti. Za analizu podataka korištena je deskriptivna statistika, dok je ANOVA statistička analiza ponovljenih mjerenja primijenjena kako bi se testirala razlika između rezultata HAM-A prije i nakon tjelesne aktivnosti u pogledu anksioznosti i somatskih simptoma.

Rezultati: Rezultati istraživanja ukazuju na statistički značajne razlike u anksioznosti pacijenata, uključujući aspekte ukupne anksioznosti, napetosti i depresivnog raspoloženja, kao i u pogledu somatskih simptoma. Ovo istraživanje potvrđuje da strukturirana tjelesna aktivnost smanjuje anksioznost i poboljšava opće zdravlje pacijenata u stacionarnim psihijatrijskim bolničkim uvjetima.

Zaključak: Ovo istraživanje pokazalo je da strukturirana tjelesna aktivnost smanjuje anksioznost te poboljšava zdravlje pacijenata u bolničkom psihijatrijskom okruženju. Integracija strukturirane tjelesne aktivnosti kao terapeutske intervencije moglo bi dopuniti postojeće metode liječenja. Daljnja istraživanja, uključujući randomizirane studije, potrebna su kako bi se procijenile koristi primjene

DIJAGNOSTIČKI ZNAČAJ HUMANOG KORIONSKOG GONADOTROPINA KAO TUMORSKOG MARKERA

Admir Dilberović, Ana Stanić, Mirela Zec — Sat, 16 Dec 2023 00:00:00 +0000

Cilj: Cilj ovog rada bio je odrediti pouzdanost metode za određivanje beta podjedinice humanog korionskog gonadotropina (βhCG) te ispitivanje vrijednosti i značaj βhCG u krvi kod pacijenata s karcinomom testisa.

Metode: Ispitivanje je uključilo 10 pacijenata muškog spola s potvrđenom dijagnozom karcinoma testisa i 10 pacijenata koji nemaju dijagnozu kao kontrolnu skupinu. Vrijednosti izmjerenih koncentracija prikupljene su iz arhive te su potom interpretirane u skladu s ostalom medicinskom dokumentacijom. Metoda istraživanja bila je retrospektivna deskriptivna analiza. U svih ispitanika koncentracija je izmjerena iz seruma koristeći imunokemijski analizator.

Rezultati: Proveli smo verifikaciju mjernog uređaja koristeći komercijalne serume kako bismo potvrdili pouzdanost korištene metode za analizu. Dokazali smo točnost, preciznost i ukupnu grešku metode koja zadovoljava nacionalne kriterije kontrole kvalitete i kriterije proizvođača.

Pacijenti s dijagnozom karcinoma testisa imali su inicijalno povišene vrijednosti βhCG-a. Mjesec dana nakon operativnog zahvata izvršeno je kontrolno mjerenje, a vrijednosti su se vratile unutar referentnog intervala. Pacijenti bez dijagnoze karcinoma testisa imali su vrijednosti βhCG-a manje od 0.1 IU/L, što je ispod donje granice osjetljivosti metode.

Zaključak: Verifikacija metode za određivanje βhCG-a pokazala je zadovoljavajuće rezultate za primjenu u dijagnostici. Na temelju dobivenih rezultata, βhCG se potvrdio kao pouzdan tumorski marker u dijagnostici i praćenju karcinoma testisa. Dobiveni rezultati sugeriraju da je ova pretraga pogodna za uvođenje u probir svih pacijenata koji se javljaju liječniku s bolom u testisima, ali i za zdravu populaciju. Rana dijagnostika karcinoma testisa značajno pridonosi povoljnijim rezultatima u liječenju ove bolesti.

KONTRASTNA SREDSTVA NA BAZI GADOLINIJA U PEDIJATRIJSKOJ POPULACIJI: PREGLEDNI RAD

Ira Gabela, Danijela Budimir Mršić — Sat, 16 Dec 2023 00:00:00 +0000

Unaprjeđenjem tehnologije te samim razvitkom magnetske rezonance dogodio se glavni preokret u domeni radiologije u dvadesetom stoljeću. Uvelike je olakšana vizualizacija svih dijelova ljudskog tijela uz održavanje odlične prostorne rezolucije bez upotrebe ionizirajućeg zračenja. U pedijatrijskoj populaciji pregled magnetskom rezonancom korisna je metoda u evaluaciji mozga, toraksa, abdomena, zdjelice te ekstremiteta. Upravo je ovo jedna od prvih metoda izbora za mlađe pacijente zbog nekorištenja ionizirajućeg zračenja. S ciljem povećanja kontrastnosti i rezolucije dobivene slike na magnetskoj rezonanciji koriste se kontrastna sredstva. Među najčešće korištena kontrastna sredstva spadaju kontrastna sredstva na bazi gadolinija, čije se prvo apliciranje odvilo 1983. godine. Prema molekularnoj strukturi dijele se na linearne i makrocikličke, a uz to postoji još i podjela na ionske i neionske. Makrociklički spojevi općenito se smatraju sigurnijima zbog niže stope disocijacije slobodnog iona gadolinija, koji je u tom obliku toksičan. Za gadolinijska kontrastna sredstva dugo se vjerovalo da su u potpunosti sigurna, ali njihova povezanost s nefrogenom sistemskom fibrozom primijećena je 2000-ih, nakon čega se usmjerilo ka korištenju makrocikličkih spojeva u pedijatrijskih bolesnika zbog dokazano veće sigurnosti. Osim navedene nuspojave, moguć je razvoj i akutnih alergijskih reakcija, a u novije vrijeme otkrivene su i spoznaje o taloženju gadolinija u tkivima. Unatoč vrlo niskoj stopi navedenih nuspojava u pedijatrijskih pacijenata, njihova dugoročna sigurnost i primjena u neonatalnoj dobi još nije utvrđena. Upravo zbog toga, važno ih je oprezno koristiti uz naglasak na apliciranje najmanjih mogućih doza, korištenje makrocikličkih spojeva te dobru procjenu rizika. Ovaj pregledni rad prikuplja i analizira do sada objavljena istraživanja o kontrastnim sredstvima na bazi gadolinija u pedijatrijskoj populaciji.

PRIMJENA ROBOTA UPRAVLJANIH EMG SIGNALIMA U FIZIOTERAPIJI I REHABILITACIJI

Božo Tomas, Glorija Tomas — Sat, 16 Dec 2023 00:00:00 +0000

U ovom radu su prikazane terapije potpomognute elektromiogramom upravljanim robotima (elektromiogram u daljnjem tekstu EMG signal) za pacijente koji su preživjeli moždani udar. Pacijentov pokušaj izvođenja zadanog pokreta detektira se praćenjem EMG signala mišića koji kreiraju taj pokret. Nakon detekcije pokušaja kretanja, robot pomaže pacijentu u izvođenju pokreta u vodoravnoj ravnini. Mjerenjem i vrednovanjem određenih parametara EMG signala tijekom uzastopnih terapija sustav može pratiti proces oporavka od moždanog udara te prilagođavati terapiju.

U radu su navedena neka od dostupnih rješenja primjene EMG signala za upravljanje robota za rehabilitaciju pacijenata koji su preživjeli moždani udar. Također, spomenuti su i postupci korištenja pojedinih robota u rehabilitaciji te kako pacijenti i terapeuti reagiraju na te terapije i kako ocjenjuju nedostatke i prednosti istih.

RUPTURA I LIJEČENJE AHILOVE TETIVE – PREGLED LITERATURE

Luka Dagelić, Fabijan Čukelj, Lorena Đula, Fabijan Čukelj jr. — Sat, 16 Dec 2023 00:00:00 +0000

Cilj: Utvrditi najoptimalniji model liječenja ruptura Ahilove tetive kroz pregled znanstvene literature u dostupnim bazama podataka.

Metode: Pretraga je izvršena unutar tri baze podataka, uključujući PubMed, ReserchGate i Web of Science, a nakon eliminacije članaka prema unaprijed postavljenim kriterijima odabrano je pet randomiziranih studija za pristup daljnjoj analizi.

Rezultati: Studije obuhvaćaju 484 pacijenta s rupturom Ahilove tetive, od čega ih je 244 podvrgnuto kirurškom, a preostalih 240 neoperativnom liječenju. Rezultati različitih testiranja pokazali su kako kirurški pristup ima manji rizik od ponovne rupture, u čijoj se skupini pacijenata ponovna ruptura dogodila u 3,27% slučajeva, dok je kod nekirurške skupine ovaj udio iznosio 9,58%. Međutim, u kirurškoj skupini zabilježene su i veće komplikacije, najčešće povezane s infekcijama i stanjem mekog tkiva. Što se tiče funkcionalnih ishoda, većina studija nije pronašla statistički značajne razlike među skupinama kada je u pitanju snaga, raspon pokreta, opseg potkoljenice ili Leppilahti rezultat.

Zaključak: Kirurški pristup liječenju ruptura Ahilove tetive se pokazao kao sigurna metoda s odličnim kliničkim i funkcionalnim ishodom koji omogućuje raniji povrat aktivnostima te bolju kvalitetu života u usporedbi s neoperativnim liječenjem.

USPOREDBA IZMEĐU MAGNETNE REZONANCIJE DOJKI I KONTRASTNE MAMOGRAFIJE

Jelena Teklić, Tatjana Matijaš — Sat, 16 Dec 2023 00:00:00 +0000

Uvod: Modaliteti snimanja poput kontrastne mamografije (CEM) i magnetske rezonancije (MRI) koriste se kao vrijedni alati zarazumijevanje patologije dojke. Omogućuju rano prepoznavanje karcinoma dojke, daju precizne uvide u lezije i olakšavaju praćenje odgovora na liječenje. Moderni CEM poboljšava otkrivanje abnormalnosti dojke korištenjem kontrastnih sredstava i kombinacijom više razina energije u jednom pregledu. MRI koristi magnetska polja i zavojnice za detaljne slike tkiva dojke u visokorizičnim slučajevima i za procjenu sumnjivih nalaza kod drugih metoda snimanja s različitim sekvencama.

Cilj rada: Cilj rada je zasebno predstaviti CEM i MRI, uz identificiranje prednosti i slabosti svake tehnike što će olakšati njihovu izravnu usporedbu.

Rasprava: CEM se ističe u otkrivanju multifokalnih ili kontralateralnih lezija, procjeni odgovora na liječenje i identificiranju mikrokalcifikacija. Kombinirajući snagu mamografije i kontrasta, CEM ima nedostatke veće doze zračenja, artefakata i mogućih reakcija na korištenje jodnog kontrastnog sredstva. Nasuprot tome, MRI pruža detaljne slike, bolju identifikaciju lezija i procjenu liječenja te posjeduje izniman kontrast za procjenu mekog tkiva dojke. Pokazao se neprocjenjivim za procjenu stanja implantata i otkrivanje lezija koje se ne vide na mamografskim snimkama. To je ključno za visokorizične slučajeve i skrivene tumore. Međutim,
MRI ima ograničenja poput artefakata i troškova. CEM je održiva alternativa MRI, s visokom osjetljivošću.

Zaključak: Kombinirana uporaba CEM-a i MRI-a ima potencijal promijeniti liječenje karcinoma dojke poboljšanjem dijagnostičke točnosti i omogućavanjem personaliziranijih pristupa liječenju, posebno u zahtjevnim slučajevima i među populacijama visokog rizika s gustim tkivom dojke. Sa stalnim tehnološkim napretkom i naporima za standardizaciju, CEM i MRI i dalje će igrati ključnu ulogu u ranom otkrivanju karcinoma, karakterizaciji lezija i praćenju liječenja, u konačnici poboljšavajući ishode liječenja
pacijenata u području karcinoma dojke.

ZNAČAJ ODREĐIVANJA BAZIČNOG ČIMBENIKA RASTA FIBROBLASTA U URINU U DIJAGNOSTICI, LIJEČENJU I PRAĆENJU DJECE S INFANTILNIM HEMANGIOMIMA

Arnes Rešić, Jasna Obuljen — Sat, 16 Dec 2023 00:00:00 +0000

Cilj: Primarni cilj ove studije bio je istražiti značaj određivanja bazičnog čimbenika rasta fibroblasta (bFGF) u urinu u različitim fazama rasta infantilnih hemangioma (IH) u djece. Materijali i metode: Provedena je studija istraživanja parova (case-control study). Za potrebe istraživane ciljne skupine korišteni su uzorci od pedeset (N = 50) djece s IH. Kontrolnu skupinu činilo je stotinu (N=100) zdrave djece usporedive dobi i spola bez IH i vaskularnih malformacija. Za potrebe ovog istraživanja kontrolna skupina bila je podijeljena na fazu 1 koja je odgovarala proliferaciji ispitivane skupine i fazu 2 koja je odgovarala involuciji ispitivane skupine. Imunotest (ELISA) korišten je za određivanje urinskih vrijednosti bFGF-a. Rezultati: Usporedba vrijednosti bFGF-a u fazama proliferacije i involucije u skupini bolesnika s IH nije pokazala statistički značajnu razliku (p=0,893). U kontrolnoj skupini tijekom 1. faze značajno više ispitanika imalo je vrijednosti bFGF u urinu ≥0,31 u odnosu na 2. fazu (P=0,003). Mjereno u fazi proliferacije IH, odnosno u fazi 1 kontrole, u kontrolnoj skupini značajno je više ispitanika imalo vrijednosti bFGF-a u urinu ≥0,31 (najniža vrijednost koja je bila detektabilna na uređaju): 24,0% naprema 4,0%; P=0,008. Vrijednosti bFGF-a u urinu u fazi involucije IH u usporedbi između ispitivane i kontrolne skupine (faza 2) nisu pokazala statističku značajnu razliku (P=0,617). Zaključak: Iako se smatra da rast IH nastaje pod utjecajem angiogenih čimbenika, ova studija nije pokazala značaj i korisnost određivanja bFGF-a u urinu u dijagnostici, liječenju i praćenju djece s IH.

ULOGA MEDICINSKE SESTRE U PREPOZNAVANJU DERMATOLOŠKIH PROMJENA U OSOBA SA ŠEĆERNOM BOLESTI

Matea Goleš, Domagoj Marković, Višnja Kokić Maleš — Sat, 16 Dec 2023 00:00:00 +0000

Šećerna bolest je kronična, metabolička, progresivna bolest koja je poprimila pandemijske razmjere. Smatra se da 10,5% svjetskog stanovništva ima šećernu bolest, što predstavlja globalni izazov koji zahtijeva pozornost i kreativne strategije zdravstvenih sustava. Iako su makrovaskularne komplikacije i dalje prvi uzrok smrti u bolesnika sa šećernom bolešću, u radu su detaljno opisane dermatološke promjene u bolesnika sa šećernom bolešću, s posebnim naglaskom na ozbiljnost dijabetičkog stopala. Unutar sfere dermatoloških manifestacija detaljno su opisane specifične promjene kao što su acanthosis nigricans, dijabetička dermopatija i kseroza koje su karakteristične za osobe sa šećernom bolesti tipa 2. Analizirane su i druge manifestacije kao što su dijabetičke bule i vitiligo, koje se češće javljaju u osoba sa šećernom bolesti tipa 1. Poseban fokus je usmjeren prema bitnoj ulozi medicinske sestre u prepoznavanju promjena na koži u osoba sa šećernom bolešću. U tu svrhu, rad ističe važnost kontinuiranog obrazovanja bolesnika o preciznoj primjeni inzulina, dok istovremeno naglašava potrebu za redovitim sistematskim pregledima kože, osobito onih dijelova tijela koja nisu lako vidljiva bolesniku, poput stopala ili leđa. Medicinske sestre edukatori, osim što pružaju obrazovanje, poput liječnika preuzimaju odgovornost i demonstriraju vještine samopregleda ili zajedničkog pregleda manje vidljivih područja tijela tijekom konzultacija. U svojoj srži, rad poziva na aktivno partnerstvo između zdravstvenih djelatnika i osoba sa šećernom bolesti kako bi se zajednički nosili s komplikacijama šećerne bolesti u vidu dermatoloških promjena.

EPIDIDIMO-ORHITIS U 13-GODIŠNJEG DJEČAKA TIJEKOM VARICELLA INFEKCIJE - ULTRAZVUČNO PRAĆENJE

Roko Škrabić, Neda Bjeliš, Višnja Kokić, Veselin Škrabić, Marko Šimunović — Sat, 16 Dec 2023 00:00:00 +0000

Varicella je visoko zarazna infektivna bolest koja može uzrokovati brojne komplikacije. Jedna od rijeđih, epididimo-orhitis, je samim time i rijetko opisana u literaturi, rijetko dijagnosticirana te neadekvatno liječena. U ovom prikazu opisat ćemo slučaj 13-godišnjeg dječaka koji je inicijalno pregledan od strane infektologa i dječjeg kirurga pod dijagnozom skrotalne bakterijske superinfekcije tokom varicella infekcije. Pogrešno liječen antibioticima, dječak je potom pregledan od strane pedijatrijskog endokrinologa, dijagnosticiran mu je epididimo-orhitis te je liječen acetaminofenom, hladnim oblozima i skrotalnom suspenzijom, s obzirom da je 24-satni ‘prozor’ za uključivanje antiviralne terapije već bio prošao. U laboratorijski testovima nisu zabilježeni znakovi upale, a ultrazvučni pregled pokazao je uvećanje desnog testisa i epididimisa uz zadebljanje tunike albuginea i paratestikularni izljev. Pacijent je potom ultrazvučno praćen pri čemu je zabilježeno postupno poboljšanje uz potpuno normalan nalaz godinu nakon infekcije. Hormonski status bio je uredan tokom praćenja. Nakon 5 godina napravljen je spermatogram uz uredan broj spermija, ali i smanjenu mobilnost, te je pacijentu dijagnosticirana astenozoospermija. Na temelju ovog slučaja moramo naglasiti ulogu varicella infekcije u mogućem razvitku dugoročnih posljedica na reproduktivno zdravlje. S obzirom na smanjenu ulogu antiviralne terapije te još uvijek upitnu mogućnost prevencije komplikacija, moramo naglasiti važnost preventivnih mjera, uključujući cijepljenje, te pogled na razvitak novih antiviralnih metoda.

AKUTNI REKURENTNI PANKREATITIS IZAZVAN HIPERLIPIDEMIJOM TIP IIB: PRIKAZ SLUČAJA

Višnja Kokić Maleš, Zoran Vučinović, Domagoj Marković, Ivana Jukić — Sat, 16 Dec 2023 00:00:00 +0000

Hipertrigliceridemija je poznat, ali podcijenjen uzrok akutnog pankreatitisa. Iako je već opisana veza između akutnog pankreatitisa i hiperlipoproteinemije tipa I, IV i V, korištenjem Fredricksonove klasifikacije, veza između hiperlipoproteinemije tipa IIb i pridruženog pankreatitisa zabilježena je samo u još nekoliko rijetkih slučajeva. Upravo zbog toga prikazujemo pacijenticu s rekurentnim hiperlipidemijskim pankreatitisom s hiperlipidemijom tipa IIb.