Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti

UPOTREBA PICC KATETERA U BOLESNIKA SA ZLOĆUDNOM HEMATOLOŠKOM BOLESTI LIJEČENIH U KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU SPLIT

Marijana Mikačić — 2024-07-09

Cilj: U posljednje vrijeme sve se češće postavlja pitanje adekvatnog venskog pristupa u svrhu liječenja bolesnika. S učestalim porastom otežanog osiguranja venskog puta povećava se potreba za postavljanjem centralnog venskog katetera. Već duži niz godina periferno uveden centralni venski kateter i Midline kateter su indicirani za dugotrajnu primjenu lijekova, prvenstveno kod hematoloških bolesnika. Cilj ovoga rada je prikazati iskustva postavljanja periferno uvedenog centralnog venskog katetera pri Klinici za unutarnje bolesti KBC Split.

Metode: Četrnaest periferno uvedenih centralnih venskih katetera je plasirano na Klinici za unutarnje bolesti pri Zavodu za intenzivnu medicinu za potrebe specifičnog liječenja hematoloških bolesnika. Kao postupak plasiranja katetera korištena je modificirane Seldingerove tehnike uz pomoć prijenosnog UZV aparata.

Rezultati: Postupak plasiranja katetera kod svih bolesnika je protekao bez komplikacija. U dva bolesnika za vrijeme provođenja terapijskog postupka razvila se tromboza vene u kojoj je bio plasiran kateter, a u jednog bolesnika kateter je trebao biti uklonjen radi infekcije uzrokovane kateterom. Jedan bolesnik je preminuo za vrijeme liječenja.

Zaključak: Ovi kateteri omogućuju zdravstvenim djelatnicima adekvatno i sigurnu primjenu terapije, a bolesniku osiguravaju kraći boravak u bolnici bez značajnih komplikacija.

NAMJERA RAĐANJA TREĆEG DJETETA U FERTILNOJ DOBI - PRESJEČNO ISTRAŽIVANJE

Ante Buljubašić — 2024-07-09

Uvod: Pad broja poroda u fertilnoj dobi prisutan je u sve većem broju zemalja koje su sada primorane donositi mjere za poticanje povećanja plodnosti. Namjera rađanja igra važnu ulogu u predviđanju ponašanja u vezi s plodnošću. Stoga je cilj ove studije istražiti prevalenciju i povezane čimbenike namjere rađanja trećeg djeteta u populaciji žena u fertilnoj dobi te analizirati sociodemografske razlike.

Metode: Presječno istraživanje provedeno je u primorskom dijelu Republike Hrvatske od rujna 2021. do prosinca 2022. Ukupno 1 541 žena u fertilnoj dobi ispunilo je anketni upitnik. Podaci su analizirani softverom SPSS (verzija 22.0). Sociodemografski podatci i podatci o namjeri rođenja trećeg djeteta prikazani su deskriptivnom statistikom. Za procjenu čimbenika utjecaja na sociodemografskoj razini korištena je binarna logistička regresijska analiza.

Rezultati: Prosječna dob ispitanika bila je 30,8 ± 5,2 godine. Samo 5% ispitanika izjavilo je da ima namjera rođenja trećeg djeteta. Najizaraženiji čimbenik namjere rađanja je “Lijepo je gledati djecu kako rastu i razvijaju se” (24%) koji ističe pozitivan stav prema rođenju trećeg djeteta, a “nerješeno stambeno pitanje” (28%) se ističe kao negativan stav prema rođenju trećeg djeteta. Dob ima negativan utjecaj na namjera rođenja trećeg djeteta (OR = 0,96). Žene u kasnijoj fertilnoj dobi (>32 god.) imale su značajno veću vjerojatnost da neće imati troje djece nego žene u ranijoj fertilnoj dobi (<32 god.) (p < 0,001). S poboljšanjem obrazovanja i mjesečnih primanja obitelji, namjera rađanja pokazuje silazni trend. Daljnji prediktori namjere rođenja trećeg djeteta su prvi brak i život u ruralnom području (p < 0,05). I osobe koje imaju dvoje djece sklone su rađanju trećeg djeteta (OR = 1,83).

Zaključak: Namjera rođenja trećeg djeteta još uvijek je niska. Potrebno je osigurati povoljnu populacijsku politiku za fertilnu dobnu skupinu. Adekvatnim populacijskim mjerama povećala bi se mogućnost za promjenu stava i kod dijela populacije koja trenutno izražava negativan stav prema rođenju trećeg djeteta.

PREHRAMBENE NAVIKE REKREATIVACA

Mirna Pleština — 2024-07-09

Cilj: Tjelesna aktivnost važan je čimbenik očuvanja zdravlja, a u kombinaciji s uravnoteženom prehranom čini temelj zdravog načina života. Prehrana koja nije usklađena s pravilnim prehrambenim smjernicama i intenzitetom tjelesne aktivnosti može utjecati na funkcioniranje tijela, otežati oporavak nakon treninga i povećati rizik od ozljeda. Ova studija ispituje tjelesnu aktivnost kod rekreativnih sportaša i istražuje njihove prehrambene navike.

Metode: Za određivanje tjelesne aktivnosti korišten je MET (eng. Metabolic Equivalent Task) minuta/tjedan. Podaci o prehrambenim navikama prikupljeni su pomoću upitnika o učestalosti unosa hrane (engl. Food frequency questionnaire, FFQ).

Rezultati: U istraživanju je sudjelovalo 62 ispitanika, kategoriziranih u skupine umjereno, intenzivno i vrlo intenzivno aktivnih rekreativaca. Unatoč prepoznavanju važnosti tjelesne aktivnosti rekreativci su pokazali neadekvatne prehrambene navike. Uočen je veći unos masti, kolesterola i zasićenih masnih kiselina, kao i manji unos ugljikohidrata od preporučenog. Unosi većine vitamina i nekih minerala premašili su preporučene. Značajne razlike između skupina primijećene su samo za unos folata i zasićenih masnih kiselina.

Zaključak: Edukacija o pravilnoj prehrani, pod vodstvom nutricionista, neophodna je kako bi rekreativci ispravili svoje nepravilne prehrambene navike. Nalazi ove studije mogu se primjeniti u sličnim socioekonomsko – kulturološkim regijama.

IN MEMORIAM Prof. dr. sc. DEJAN KRUŽIĆ

Stipan Janković — 2024-07-09

Prof. dr. sc. Dejan Kružić rođen je 15. III. 1954. godine u Bijeljini (BiH), a od 1962. godine stalno živi i djeluje u Splitu, gdje stječe osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. U rujnu 1972. godine upisuje studij pri Fakultetu ekonomskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Odjel u Splitu, na kojem diplomira kao prvi u svojoj generaciji u lipnju 1976. godine.
Za postignuti uspjeh tijekom studiranja dobio je Dekanovu nagradu. Pri Sveučilištu u Splitu upisuje 1976. godine Poslijediplomski magistarski studij za specijalizaciju iz pomorske privrede, a 1979. godine uspješno
brani magistarski rad. Prijavu doktorske disertacije pod naslovom "Ciklička kretanja u svjetskoj brodogradnji i njihov utjecaj na razvoj brodogradnje u Jugoslaviji" podnio je u veljači 1980. godine, a doktorsku disertaciju je obranio u ožujku 1983. godine.

IN MEMORIAM Prim. dr. med. VESNA PAVLOV

Anet Papazovska Cherepnalkovski — 2024-07-09

Prim. dr. med. Vesna Pavlov rođena je 28. srpnja 1973. u Splitu gdje je završila osnovnu i srednju školu.
Diplomirala je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1998. god. i stekla zvanje doktorice medicine. Specijalizaciju iz pedijatrije završila je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 2005. godine. Na Zavodu za neonatologiju Klinike za ženske bolesti i porode Kliničkog bolničkog centra Split, zaposlena
je od 2006. godine i na njemu je radila 18 godina. Od 2012. radi kao asistent na katedri za Ginekologiju i opstetriciju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu.
U 2012. godini stekla je zvanje sveučilišnog magistra. Subspecijalizaciju iz neonatologije završila je u KBC-u Rebro u Zagrebu 2016. godine. Imenovana je primarijusom 2020. godine. Pohađala je dva poslijediplomska studija na Medicinskom fakultetu u Splitu te stručni studij Kliničke pedijatrije. Svoje znanje i stručne kompetencije kontinuirano je nadograđivala pohađajući poslijediplomske
tečajeve. Glavni fokusi interesa bili su joj neonatalna ultrazvučna i doppler dijagnostika te neonatalna i pedijatrijska reanimacija. Autorica je oko 30 stručnih i znanstvenih članaka te kongresnih priopćenja.

POLINEUROPATIJE

Mladenka Parlov — 2024-07-09

Polineuropatije su generalizirana, pretežito simetrična, bolest perifernih živaca, gdje patološke promjene i kliničke manifestacije započinju na distalnim dijelovima ekstremiteta, a potom se postupno šire na proksimalne dijelove. Dijele se po vrsti živčanih vlakana na motorne, senzorne, autonomne i miješane; po tijeku na akutne, subakutne i kronične; po vrsti oštećenja na aksonalne i demijelinizacijske; po postanku na nasljedne i stečene. Najpoznatija nasljedna senzomotorička polineuropatija je Charcot Mariae -Tooth. Stečene polineuropatije imaju široki spektar uzroka te ih dijelimo na: metaboličke, toksične, jatrogene, upalne, autoimune, polineuropatije kod paraproteinemija, polineuropatije kod drugih sistemskih bolesti; polineuropatije zbog deficita vitamina (B1, B6, B12, E), kod malignih i infektivnih bolesti. Od stečenih polineuropatija, najučestalija je dijabetička polineuropatija, koja se prezentira različitim oblicima, a najčešće se radi o distalnoj simetričnoj polineuropatiji debelih vlakana. U kliničkoj slici dominiraju simptomi i znakovi tipični za leziju donjeg motoneurona, a dijele se na negativne i pozitivne te se razlikuju ovisno o vrsti zahvaćenih vlakana. Najčešće uključuju mišićnu slabost uz osjetne senzacije. Tipična je simetrična distribucija simptoma uz ispad osjeta na distalnim dijelovima ekstremiteta, po tipu „čarapa ili rukavica“. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, tijeka bolesti, fizikalnog pregleda, laboratorijskih nalaza i elektrodijagnostičkog testiranja s elektromiografijom. Liječenje polineuropatija uključuje liječenje osnovne bolesti te ublažavanje simptoma povezanih s bolešću. Koriste se lijekovi, koji često imaju skromne učinke uz ozbiljne nuspojave. Stoga je vrlo važno nefarmakološko liječenje uz različite modalitete fizikalne terapije, među kojima središnje mjesto zauzima kineziterapija. Budućnost liječenja nasljednih polineuropatija ostaje genska terapija uz bolje razumijevanje genetike i biokemijskih procesa.

METODE UMJETNE INTELIGENCIJE U DENTALNOJ RADIOGRAFIJI: TRENUTNI RAZVOJ METODA SEGMENTACIJE I POBOLJŠANJA KVALITETE SLIKE U RAZLIČITIM MODALITETIMA

Anita Ivanović — 2024-07-09

Uvod: Primjena umjetne inteligencije u stomatologiji može značajno unaprijediti ishod liječenja pacijenta te ima

tendenciju smanjenja ljudske pogreške. Računalni sustavi i određene metode umjetne inteligencije koje koriste složene algoritme, sposobni su kodirati digitalne podatke o radiografskoj slici dobivenoj rendgenskim zračenjem te ih prenijeti u računalni jezik za obradu velikog skupa podataka. Primijenjena kao pomoćni alat, može dati informacije o pacijentu te dijagnostici zuba i okolnih dentalnih struktura na svim radiografskim slikama (dvodimenzionalnim i trodimenzionalnim).

Cilj rada: Cilj rada je predstaviti način razvoja i primjenu umjetne inteligencije u stomatologiji, pritom naglašavajući važnost metoda segmentacije i metoda poboljšanja kvalitete dentalnih radiografskih slika.

Rasprava: Zajednički cilj razvoja i primjene metoda umjetne inteligencije u dentalnoj radiografiji usmjeren je

na dobivanju radiograma iz kojih će se brže i lakše prikupiti dijagnostički vrijedne informacije u svrhu uspješnog liječenja pacijenata. Razvijene su metode segmentacije dentalnih struktura koje mogu automatski numerirati i lokalizirati zub ili samostalno označiti i prikazati željene strukture na slici. Metode unapređenja kvalitete slike nastoje djelovati na, primjerice, poboljšanju rezolucije slike ili smanjenju metalnih artefakata. Istraživanja su pokazala da se umjetna inteligencija može primjenjivati u svakodnevnoj kliničkoj praksi, no ima određena ograničenja.

Zaključak: Metode umjetne inteligencije u dentalnoj radiografiji koristan su pomoćni alat u kliničkoj praksi doktora dentalne medicine jer mogu ubrzati proces dohvaćanja podataka o pacijentu, a automatska lokalizacija dentalnih struktura skraćuje vrijeme stomatologu za ručnu analizu slike, no nikako ih mogu u potpunosti zamijeniti stomatologa. Za potpunu implementaciju navedenih metoda, potrebno je više razvojnih standarda i resursa te prevladavanje etičkih i pravnih problema zamjene čovjeka sa sustavom.