http://hczz.ozs.unist.hr/index.php/hczz Sveučilište u Splitu, Fakultet zdravstvenih znanosti hr-HR Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti 2787-4761 http://hczz.ozs.unist.hr/index.php/hczz/article/view/143 <p>Poremećaji srčanog ritma i udružene urođene srčane anomalije mogu se otkriti kod djece. U nekim slučajevima tjelesna aktivnost može izazvati pojavu simptoma koji do tada kod djeteta nisu bili prisutni. Prikazujemo slučaj jedanaestogodišnje djevojčice koja nije imala nikakve simptome srčanog oboljenja sve dok fizička aktivnost nije pokrenula njihovu pojavu. Kasno otkrivanje srčanih anomalija ponekad može biti pogubno za pojedinca - a iste se mogu otkriti detaljnim kliničkim pregledom.</p> Kanita Kamenica Senka Mesihović-Dinarević Autorska prava (c) 2025 Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti https://creativecommons.org/licenses/by/4.0 2025-12-21 2025-12-21 5 2 110 113 10.48188/hczz.5.2.7 http://hczz.ozs.unist.hr/index.php/hczz/article/view/138 <p>Kolonoskopija je temeljna dijagnostička i terapijska procedura u gastroenterologiji koja omogućuje otkrivanje i resekciju prekanceroznih lezija, uključujući adenome. Učinkovitost kolonoskopije visoko je proporcionalno povezana s primjerenošću pripreme crijeva, što je bitno za optimalnu vizualizaciju sluznice, pri čemu se koristi Bostonska ljestvica za procjenu pripremljenosti crijeva. Skupine visokog rizika, poput bolesnika sa šećernom bolešću, posebno su sklone neadekvatnoj pripremi crijeva zbog poremećaja motiliteta, autonomne neuropatije i utjecaja lijekova za snižavanje glukoze. Međutim unatoč rastućoj globalnoj prevalenciji i šećerne bolesti tip 2 i kolorektalnog karcinoma, kliničke smjernice ostaju ograničene i nespecifične za osobe sa šećernom bolešću. Stručni tim Kliničkog bolničkog centra Split izradio je praktične upute za pripremu crijeva za kolonoskopiju kod bolesnika sa šećernom bolešću. Upute bi trebale poboljšati pripremljenost crijeva za kolonoskopiju prema Bostonskoj ljestvici, te olakšati rad zdravstvenom osoblju i konačno samim bolesnicima.</p> Ivana Jukić Dora Bučan Nenadić Mirna Pleština Anela Novak Autorska prava (c) 2025 Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti https://creativecommons.org/licenses/by/4.0 2025-12-21 2025-12-21 5 2 114 118 10.48188/hczz.5.2.8 http://hczz.ozs.unist.hr/index.php/hczz/article/view/142 <p><strong>Cilj rada:</strong> Cilj ovog rada je usporediti endoskopsku i kiruršku metodu liječenja vezikoureteralnog refluksa u djece liječenih u<br />Klinici za dječju kirurgiju u Splitu s obzirom na njihovu zastupljenost, uspješnost izlječenja, dužinu hospitalizacije i uzimanje analgetika. Dobivene podatke smo usporedili s recentnom literaturom.<br /><br /><strong>Ispitanici i metode:</strong> U radu su korišteni podatci prikupljeni pretraživanjem arhiva Klinike za dječju kirurgiju KBC-a Split za<br />razdoblje od 2017. do 2024. godine. Podatci o bolesnicima prema njihovim zdravstvenim obilježjima prikazani su tablično i grafički upotrebom apsolutnih i relativnih frekvencija. Numeričke varijable prezentirane su upotrebom metoda deskriptivne statistike, i to upotrebom medijana te interkvartilnog raspona i ukupnog raspona, dok je normalnost razdiobe prethodno ispitana Kolmogorov- Smirnov testom. U radu se koristio i Hi kvadrat test, a u slučaju nezadovoljenja uvjeta za provođenje Hi kvadrat testa koristio se Fisherov egzaktni test. Nadalje, numeričke varijable uspoređivane su upotrebom Mann-Whitney U testa. Statistička razina značajnosti postavljena je na vrijednost od 5% (p&lt;0,05). Analiza je provedena korištenjem statističkog softwarea STATISTICA 13, proizvođača Tibco, Kalifornija.<br /><br /><strong>Rezultati:</strong> Endoskopsko liječenje VUR-a je 3,22 puta učestalije u odnosu na kirurško. Medijan boravka u bolnici djece liječenih endoskopskom metodom je 1 dan , dok u onih koji su liječeni klasičnim kirurškim putem 3 dana (P&lt;0,001). Najveći broj kirurških operacija su ekstravezikalne metode liječenja tipa Lich Gregoire. Ekstravezikalni operacijski zahvati su 5,62 puta učestaliji u odnosu na intravezikalne metode liječenja (P&lt;0,001). U sve djece kod kojih je obavljena kirurška metoda liječenja primijenjeni su analgetici čija je primjena 5,7 puta učestalija u odnosu na primjenu analgetika u djece kod kojih je obavljena endoskopska metoda liječenja (P&lt;0,001). Uspješnost izlječenja endoskopskom metodom iznosi 80,55%, dok je uspješnost kirurškog liječenja iz prvog pokušaja 96,22%.<br /><br /><strong>Zaključak:</strong> Dobiveni rezultati su očekivani, a uspješnost metoda koje koristimo u liječenju vezikoureteralnog refluksa u Klinici za dječju kirurgiju usporedivi su sa svjetski recentnom literaturom.</p> Marinela Vuković Jakov Meštrović Davor Todorić Klaudio-Pjer Milunović Autorska prava (c) 2025 Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti https://creativecommons.org/licenses/by/4.0 2025-12-21 2025-12-21 5 2 68 74 10.48188/hczz.5.2.1 http://hczz.ozs.unist.hr/index.php/hczz/article/view/144 <p><strong>Cilj:</strong> Ispitati stavove studenata sestrinstva o primjeni lokalnih kortikosteroidnih pripravaka (LKS), temeljnih lijekova u liječenju atopijskog dermatitisa (AD) čija primjena izaziva zabrinutost i strah poznat kao kortikofobija.<br /><br /><strong>Metode:</strong> U ovom presječnom istraživanju sudjelovalo je 100 studenata sestrinstva Sveučilišnog odjela zdravstvenih studija<br />Sveučilišta u Splitu, tijekom veljače i ožujka 2025. godine. Podaci su prikupljeni validiranim upitnikom TOPICOP, distribuiranim putem mrežnog obrasca Google Forms. Podaci su analizirani deskriptivnom statistikom i Spearmanovim koeficijentom korelacije ranga. Kao prag statističke značajnosti korišten je P&lt;0,05.<br /><br /><strong>Rezultati:</strong> Prosječna dob ispitanika iznosila je 27 godina. Studentice su činile 87%, a studenti 13%. Najzastupljeniji su bili<br />studenti četvrte godine s udjelom od 37%. Zabrinutost zbog mogućih nuspojava lokalnih kortikosteroida izrazilo je 66% ispitanika, ponajprije zbog oštećenja kože i dugoročnih posljedica. Utvrđena je statistički značajna pozitivna povezanost dobi s razinom zabrinutosti za nuspojave (P&lt;0,05), pri čemu su stariji studenti iskazivali višu razinu zabrinutosti. Također je utvrđena statistički značajna pozitivna povezanost između godine studija i uvjerenja o dugoročnim učincima LKS-a (P&lt;0,05), pri čemu su studenti viših godina izraženije vjerovali u postojanje dugoročnih nuspojava.<br /><br /><strong>Zaključak:</strong> Studenti sestrinstva pokazuju izraženu kortikofobiju. Rezultati ovog istraživanja upućuju na potrebu sustavnije edukacije tijekom studija, kako bi buduće medicinske sestre i tehničari stekli znanje i sigurnost potrebne za učinkovitu edukaciju bolesnika o racionalnoj i sigurnoj primjeni LKS-a u liječenju AD-a. Ovi nalazi dodatno naglašavaju važnost uključivanja ciljane edukacije o LKS-u u sestrinski kurikulum, kako bi se osnažili obrazovni ishodi i osigurala kvalitetna podrška oboljelima.</p> Špiro Javorčić Maja Pavić Dubravka Vuković Autorska prava (c) 2025 Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti https://creativecommons.org/licenses/by/4.0 2025-12-21 2025-12-21 5 2 75 80 10.48188/hczz.5.2.2 http://hczz.ozs.unist.hr/index.php/hczz/article/view/147 <p>Salmoneloze su kontinuirana javnozdravstvena prijetnja kako diljem svijeta, tako i u državama članicama Europske unije, a<br />potvrđuje to i analiza statističkih podataka iz razdoblja 2014.-2023. godine. U ovom preglednom radu uspoređena je pojavnost netifusnih salmoneloza u Republici Hrvatskoj s trendovima u državama članicama Europske unije, koristeći europske i nacionalne podatke prikupljene u sklopu praćenja zaraznih bolesti. Na nivou cijele Europske unije, u promatranom desetogodišnjem razdoblju prijavljeno je 810.082 slučajeva salmoneloza, s prosječnom stopom morbiditeta od 18,2/100.000 stanovnika, te najvećim brojem<br />oboljelih 2015., a najmanjim 2020. godine, što se vjerojatno povezuje s pandemijom COVID-19. U Republici Hrvatskoj u istom razdoblju zabilježeno je 11.896 slučajeva, s najvećim brojem oboljelih 2015., a najmanjim 2021. godine, te s prosječnom stopom morbiditeta od 29,2/100.000 stanovnika. Kod distribucije oboljenja prema dobnim skupinama, u Europskoj uniji bilježe se veća prosječna odstupanja unutar država članica u skupini 0 - 4 godine (23,5%) i u skupini osoba starijih od 65 godina (17,8%). Hrvatska prati trend Europske unije u najmlađoj skupini (28,9%), ali se izdvaja sa značajno nižim prosječnim pobolom (10,5%) u najstarijoj populaciji. Dominantan serotip u Europskoj uniji je Salmonella enteritidis (59,8%), uz ekstremnu dominaciju u Poljskoj (89,7%) i Mađarskoj (75,3%), dok Hrvatska prati europski prosjek sa 60,0%. Slijedi ga Salmonella Typhimurium, s izraženijim<br />udjelom u Njemačkoj, na Cipru i u Hrvatskoj. Salmoneloze nažalost bilježe i smrtne ishode, pa je tako u promatranom desetogodišnjem razdoblju u Europskoj uniji umrlo 1.049 osoba (najviše u Ujedinjenom Kraljevstvu, Njemačkoj i Češkoj), dok je Republika Hrvatska zabilježila 9 smrtnih ishoda (0,9% ukupnog broja). Iako je 2020. godine zabilježen pad oboljenja od salmoneloza, nakon te godine uočena je uzlazna krivulja rasta oboljelih u cijeloj Europskoj uniji.</p> Ana Peić Sanja Marušić Autorska prava (c) 2025 Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti https://creativecommons.org/licenses/by/4.0 2025-12-21 2025-12-21 5 2 81 88 10.48188/hczz.5.2.3 http://hczz.ozs.unist.hr/index.php/hczz/article/view/140 <p>Cilj ovog rada je sustavno analizirati utjecaj ratne traume na djecu, s posebnim naglaskom na fenomen toksičnog stresa i njegove dugoročne posljedice. Proveden je narativni pregled literature korištenjem baza podataka PubMed i Scopus koji je obuhvatio studije objavljene u razdoblju od 2000. do 2025. godine, a koje se bave psihološkim, neurobiološkim i socijalnim aspektima ratnih trauma u dječjoj populaciji. Izloženost ratnim traumatskim iskustvima, uključujući nasilje, gubitak roditelja, prisilno raseljavanje i prekid obrazovanja, značajno povećava rizik od razvoja posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), depresivnih i anksioznih poremećaja, poremećaja u ponašanju te kognitivnih i emocionalnih poteškoća. Dugoročne posljedice uključuju strukturne i funkcionalne neurobiološke promjene, disregulaciju hipotalamo-hipofizno-adrenalne osi, poremećaje lučenja kortizola te povećanu ranjivost za razvoj kroničnih zdravstvenih stanja uključujući kardiometaboličke bolesti, oslabljen imunološki odgovor i psihosomatske<br />simptome. Socijalni faktori poput gubitka roditeljskog nadzora, prekida obrazovanja i marginalizacije, dodatno pojačavaju negativne ishode, dok zaštitni faktori poput stabilne obiteljske i zajedničke podrške mogu ublažiti učinke. Istraživanja dosljedno ukazuju da intervencije usmjerene na obitelj, u kombinaciji s ciljno oblikovanim psihosocijalnim programima, terapiju igrom, edukacijom i mentorstvom, značajno ublažavaju nepovoljne ishode i doprinose otpornosti djece. Pravovremena, sveobuhvatna i obiteljski utemeljena podrška stoga se ističe kao ključan čimbenik u prevenciji i ublažavanju dugoročnih posljedica ratne traume, a integrirani pristup, koji uključuje psihološke, neurobiološke i socijalne dimenzije, omogućava bolje razumijevanje kompleksnog<br />utjecaja ratnih trauma i planiranje učinkovitih intervencija.</p> Malik Burić Autorska prava (c) 2025 Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti https://creativecommons.org/licenses/by/4.0 2025-12-21 2025-12-21 5 2 89 95 10.48188/hczz.5.2.4 http://hczz.ozs.unist.hr/index.php/hczz/article/view/145 <p>Ductus arteriosus (DA) je vaskularna struktura sa važnom ulogom u fetalnom obrascu krvotoka. Njegovo zatvaranje uslijedi u prvim satima ili danima života kod većine terminske djece, dok kod prematurusa može ostati otvoren nekoliko tjedana ili mjeseci nakon rođenja, sa različitim kliničkim značajem, u rasponu od fiziološkog stanja do opterećujućeg, patološkog stanja sa značajnim reperkusijama na plućnu i sustavnu cirkulaciju, te udružen sa brojnim komorbiditetima. Otvoreni DA kod prematurusa najčešće je kardiološko stanje u ovoj populaciji i predmet brojnih studija i istraživanja. Heterogenost u rezultatima istraživanja problematike<br />duktalnog šanta dovela je do različitih kliničkih pristupa i protokola liječenja, od profilatičkog, ranog farmakološkog tretmana asimptomatskog ductusa, terapijskog tretmana simptomatskog ductusa, kirurške ligacije do protokola pažljivog monitoringa, “watchfull-waiting” i konzervativnog pristupa. Najveće kontroverze oko pristupa ovom problemu, proizilaze iz činjenice da još uvijek nisu identificirani pouzdani klinički i ehokardiografski markeri koji bi bili dovoljno informativni za dijagnozu hemodinamski signifikantnog duktalnog šanta kod prematurusa, tokom prvih dana života, stoga su neusuglašeni i stavovi po pitanju terapijskog<br />pristupa, osobito pravovremenog tretmana, odnosno “timing-a duktalnog šanta”.</p> Mediha Kardašević Senka Mesihović-Dinarević Autorska prava (c) 2025 Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti https://creativecommons.org/licenses/by/4.0 2025-12-21 2025-12-21 5 2 96 100 10.48188/hczz.5.2.5 http://hczz.ozs.unist.hr/index.php/hczz/article/view/141 <p>Javnozdravstvene krize predstavljaju globalni izazov koji može nastati kao posljedica prirodnih katastrofa, ratnih sukoba,<br />ekoloških incidenata ili pandemija. U takvim okolnostima povećava se rizik od širenja zaraznih bolesti, kontaminacije hrane i vode, poremećaja u lancima opskrbe te pojave psiholoških i socijalnih posljedica među pogođenim stanovništvom. Bosna i Hercegovina (BiH), zbog složenog političko-administrativnog ustroja i osjetljive infrastrukture, posebno je ranjiva na javnozdravstvene posljedice kriznih situacija. Cilj ovog preglednog rada bio je analizirati postojeća saznanja o javnozdravstvenim rizicima u kriznim situacijama,<br />s naglaskom na BiH i zemlje regije, te identificirati ključne izazove i mjere za unaprjeđenje otpornosti javnozdravstvenog<br />sustava. Metodologija je obuhvatila pregled literature u međunarodnim bazama podataka (PubMed, Scopus, Google Scholar) te analizu domaćih izvješća, zakonskih dokumenata i strategija. Rezultati pokazuju da su najznačajniji rizici u BiH povezani sa zaraznim bolestima nakon poplava i migracija, trovanjem hranom i vodom uslijed narušenih sanitarnih uvjeta te psihološkim traumama koje su izazvane krizama. Ključne mjere za unaprjeđenje sustava uključuju jačanje laboratorijskih kapaciteta, obveznu primjenu međunarodnih standarda sigurnosti hrane i vode, bolju međuinstitucionalnu suradnju, razvoj kriznih planova te kontinuiranu edukaciju<br />stanovništva i zdravstvenih djelatnika. Zaključuje se da multidisciplinarni pristup, temeljen na kombinaciji međunarodnih iskustava i lokalnih specifičnosti, može značajno smanjiti javnozdravstvene posljedice kriznih situacija u BiH.</p> Mirsad Malkić Autorska prava (c) 2025 Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti https://creativecommons.org/licenses/by/4.0 2025-12-21 2025-12-21 5 2 101 109 10.48188/hczz.5.2.6