Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti

USPOREDBA PREOPERATIVNE CITOLOŠKE I PATOHISTOLOŠKE DIJAGNOZE S KONAČNOM PATOHISTOLOŠKOM DIJAGNOZOM KOD BOLESNICA S LEZIJAMA VRATA MATERNICE LIJEČENIH KONIZACIJOM I LLETZ-OM

Marieta Bujak — 2024-12-22

Cilj: Primarni cilj ovog istraživanja bio je usporediti odnos preoperativne citološke i patohistološke dijagnoze s konačnom patohistološkom dijagnozom kod bolesnica s lezijama vrata maternice liječenih konizacijom i LLETZ-om. Kao sekundarni cilj napravljena je i usporedba određenih parametara (dob, paritet, boravak u bolnici, volumen uzorka, udio uzorka s čistim rubovima, prethodna operacija) između bolesnica liječenih konizacijom i LLETZ-om.

Materijali i metode: Riječ je o retrospektivnom istraživanju provedenom u KBC-u Split na ukupno 550 ispitanica operiranih u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 1. siječnja 2019. godine. Promatrani parametri su: dob, paritet, dani hospitalizacije, veličina i rubovi konusa, prethodna operacija, dijagnoza Papa testa, PHD biopsije prije operacije i PDH kirurškog uzorka i metoda liječenja.

Rezultati: Od 550 bolesnika 360 je operirano konizacijom, a 190 LLETZ-om. Ispitanici liječeni konizacijom bili su značajno
stariji u usporedbi s onima liječenima LLETZ-om (40,47 ± 10,28 naspram 36,29 ± 10,05 godina, P=0,001). Nadalje, ispitanici liječeni LLETZ-om imali su značajno kraće trajanje hospitalizacije (3,56 ± 1,08 naspram 1,99 ± 1,16 dana, P<0,001), manji volumen uzorka (10,78 ± 9,86 cm3 naspram 0,6,57 ± 4,68 cm3, P<0,001), ali i manji udio uzoraka čistih rubova (329 (91,38%) 158 (83,16%) P=0,006). Nisu dokazane značajne razlike u paritetu, kao ni vrsti prethodne operacije. Postoje statistički značajne razlike u udjelu pojedinih dijagnoza citoloških nalaza preoperativnog Papa testa LSIL 6 (1,80%); 22 (11,60%) i HSIL 322 (89,30%); 151 (79,50%) i histološki nalaz kirurškog preparata LSIL 21 (5,80%); 16 (8,40%) i HSIL 311 (86,40%); 151 (79,50%) između bolesnika liječenih konizacijom i LLETZ-om, dok nije bilo razlika u histološkom nalazu preoperacijske biopsije. Postoje statistički značajne razlike
u udjelu različitih tipova cervikalne intraepitelne neoplazije prema histološkom nalazu preoperativne biopsije CIN 112 (3,40%); 8 (4,30%); CIN 2 70 (19,30%); 58 (30,50%), CIN 3278 (77,30%); 124(65,20%) P=0,031 i histološki nalaz kirurškog preparata CIN 130 (8,20%), 23(11,90%); CIN 2 31 (8,60%) 35 (18,50%); CIN 3 299 (83,10%) 132 (69,60%), P=0,005. Postoje statistički značajne razlike između različitih metoda uzimanja uzoraka, citoloških nalaza preoperativnog Papa testa, histoloških nalaza preoperativne biopsije i histoloških nalaza kirurškog uzorka, P<0,001.

Zaključci: Dokazana je značajna razlika u dijagnozama prema LAST klasifikaciji u citološkom nalazu preoperativnog Papa
testa i histološkog nalaza operativnog uzorka između bolesnika liječenih konizacijom i LLETZ-om. Također postoje značajne razlike u dijagnozama prema Bethesdinoj klasifikaciji u nalazima preoperacijske biopsije i histološkim nalazima operativnog uzorka između pacijenata liječenih konizacijom i LLETZ-om. Nadalje, postoje značajne razlike u dijagnozama između različitih metoda uzimanja uzoraka (citološki nalaz preoperativnog Papa testa, histološki nalaz preoperativne biopsije i histološki nalaz operativnog uzorka). Bolesnici operirani konizacijom stariji su od pacijenata operiranih LLETZ-om. Ne postoji značajna razlika u paritetu, kao ni prethodnim operacijama između pacijenata liječenih konizacijom i LLETZ-om. Bolesnici operirani LLETZ-om bili su kraće hospitalizirani u odnosu na pacijente operirane konizacijom. Uzorak konizacije ima veći volumen u odnosu na uzorke LLETZ-a, kao i veći udio uzoraka čistih rubova u odnosu na uzorke LLETZ-ove ordinacije.

UTJECAJ MEDIJA I DRUŠTVENIH MREŽA NA PREHRAMBENE NAVIKE STUDENATA ZDRAVSTVENIH STUDIJA

Anita Rakić — 2024-12-22

Cilj: Cilj je ovoga istraživanja bio steći uvid u prehrambene navike studenata zdravstvenog usmjerenja te odrediti utjecaj medija i društvenih mreža na njihovo formiranje.

Metode: U istraživanju je sudjelovalo 55 studentica Sveučilišta u Splitu Sveučilišnog odjela zdravstvenih studija s 2. godine
preddiplomskog studija s dvaju studijskih programa (primaljstvo i sestrinstvo) kod kojih se znanje o prehrani ispitalo upitnikom. Korištena su pitanja iz validiranoga općeg upitnika znanja o prehrani za odrasle, a za utvrđivanje razlika između dvaju studijskih programa koristio se χ2 test.

Rezultati: U istraživanju je sudjelovalo 11 studentica smjera primaljstvo i 44 studentice smjera sestrinstvo. Dobiveni rezultati pokazuju da mediji i društvene mreže najviše utječu na njihove prehrambene navike i to kod 55% studentica primaljstva te 68% studentica sestrinstva (χ2=1,8; P=0,311). Nadalje, kao glavni izvor informacija o nutritivnoj vrijednosti hrane za 56% ispitivanih bili su mediji i društvene mreže. Također, mediji i društvene mreže kod 58% ispitanika utječu na restriktivne obrasce prehrane te na odluku o uzimanju dodataka prehrani i to kod 49% ispitanika. Rezultati ispitivanja vezani uz unos određenih namirnica pokazali su da se citrusi najviše konzumiraju sezonski kod 48% ispitanika s dokazanom statističkom značajnom razlikom između studijskih programa (χ2=10,1; P=0,001). Nitko ne unosi orašaste plodove dnevno, a plavu ribu nitko ne konzumira jedanput na tjedan od ispitanika.

Zaključak: Rezultati provedenog istraživanja potvrđuju trend snažnog i sve većeg utjecaja medija i društvenih mreža na prehrambene navike studentske populacije. Aktualnosti provedenog istraživanja pridonosi činjenica da je riječ o budućim zdravstvenim djelatnicima kojima se pacijenti obraćaju kada traže savjet u vezi s načinom prehrane te izbora namirnica s obzirom na njihovo zdravstveno stanje. Budući da je velik broj dezinformacija o hrani i prehrani u medijima i na društvenim mrežama, postoji potreba za dodatnim educiranjem ovih studenata o vrstama namirnica i njihovu utjecaju na zdravlje.

ČIMBENICI KOJI POGORŠAVAJU NESIGURNOST HRANE I NJIHOV UTJECAJ NA ZDRAVLJE LJUDI U AFRICI

Abdelkrim Berroukche — 2024-12-22

Prema Organizaciji za hranu i poljoprivredu (FAO), prevalencija nesigurnosti hrane u Africi i dalje je dvostruko veća od globalne razine i sada doseže 58% njezine populacije. Nemilosrdna suša i visoke cijene hrane oslabili su sposobnost Afrikanaca da uzgajaju usjeve, stoku i kupuju hranu za svoje obitelji. Nesigurnost hrane je multifaktorska: sukobi, klimatske promjene, nedostatak pristupa pitkoj vodi, siromaštvo povezano s ekonomskim šokovima i nejednakostima, kao i loše poljoprivredne i prehrambene politike. Rješenja za borbu protiv nesigurnosti hrane su različiti: održivi život u ruralnim područjima i pravičan pristup resursima, pristup ranjivih i nepovoljnih skupina dovoljnoj, sigurnoj i hranjivoj hrani, učinkoviti i održivi planovi intervencija i radnje za
suočavanje s prehrambenom ili poljoprivrednom krizom. Uz čimbenike koji pogoršavaju nesigurnost hrane u Africi, ova pošast i dalje je složen problem koji utječe na ljudsko zdravlje. Napori za poboljšanje sigurnosti hrane moraju osigurati dovoljno kalorija i odgovarajuće hranjive tvari kako bi se ojačali održivi i dostupni prehrambeni sustavi.

NOVA STREMLJENJA U POTPUNOJ ENDOPROTEZI KUKA

Marko Ostojić — 2024-12-22

Totalna artroplastika kuka značajno se razvila od svojih početaka, postavši jedan od najčešćih i najuspješnijih zahvata u ortopedskoj kirurgiji. Ovaj pregledni rad pruža opsežan pregled povijesnih prekretnica, tehnološkog napretka i evoluirajućih kirurških tehnika koje su oblikovale modernu totalnu artroplastiku kuka. Počevši od nastanka endoproteze kuka, pregled prati razvoj postupka i istražuje trenutačne trendove kao što su minimalno invazivni pristupi i poboljšani protokoli oporavka. Ispitujući prošlost i sadašnjost totalne artroplastike kuka, ovaj pregledni rad ima za cilj naglasiti tekuće izazove i buduće smjerove u optimizaciji ishoda
bolesnika s patologijom kuka.

LIJEČENJE HELICOBACTER PYLORI INFEKCIJE U POST-COVID-19 RAZDOBLJU: KRATKO PRIOPĆENJE

Ivana Jukić — 2024-12-22

COVID-19 pandemija nedvojbeno je promijenila mnoge aspekte zdravstvene skrbi, ali jedan od njezinih učinaka koji stvaraju najveću zabrinutost bila je uporaba antibiotika i rastuća kriza rezistencije na antibiotike, osobito u vezi s infekcijom Helicobacter pylori (H. pylori). U Hrvatskoj, kao i u mnogim drugim dijelovima svijeta, pandemija je dovela do značajnih promjena u praksi propisivanja antibiotika. To je bilo potaknuto ranim i često nedokazanim tvrdnjama o učinkovitosti određenih antibiotika u liječenju COVID-19 infekcije, zajedno s nedostatkom inače često korištenih lijekova poput penicilina. Ovi čimbenici rezultirali su značajnim
povećanjem upotrebe makrolida, poput azitromicina, koji je povezan s porastom antibiotske rezistencije H. pylori. U Hrvatskoj je upotreba antibiotika 2022. godine premašila razinu iz 2019. godine, potaknuta povećanom potrošnjom makrolida i drugih antibiotika. Međutim, kako otpornost na ove lijekove raste, učinkovitost ovih eradikacijskih protokola za H. pylori se smanjuje. Kako bi odgovorili na te izazove, potrebni su personalizirani pristupi liječenju infekcija H. pylori. Jedno od mogućih rješenja je korištenje personalizirane prilagođene antibiotske terapije, temeljene na podatcima i uzorcima lokalne rezistencije ili mikrobiološkom testiranju
individualne osjetljivosti H. pylori kod bolesnika.

USPOREDBA KORIŠTENJA FIBRINA OBOGAĆENOG TROMBOCITIMA SAMOG I S Β-TRIKALCIJ FOSFATOM U IMPLANTOLOGIJI

Marieta Bujak — 2024-12-22

Ispunjavanje postojećih kaviteta ima važnu ulogu u implantologiji. Stoga su različite vrste zamjenskih materijala i njihov utjecaj na zacjeljivanje rana predmet brojnih istraživanja. U ovoj studiji, s ukupno 5 slučajeva, ispitali smo upotrebu standardnog PRF (platelet rich fibrin) -a samog ili u kombinaciji sa sintetskim beta-tri-kalcijevim fosfatom (β-TCP) te učinak istih na proces cijeljenja na mjestu ekstrakcije i kod imedijatne implantacije. Kao kriterij uspješnosti korišten je: izostanak znakova upale, kliničko cijeljenje rane te popunjavanje šupljine utvrđene rendgenskom snimkom. Rezultati našeg istraživanja utvrdili su da se rendgenska šupljina ispunila tijekom razdoblja od 4 mjeseca, uz dobro cijeljenje mekog tkiva i bez kliničkih i radioloških znakova upale. Kombinacija PRF-a i β-TCP također je pokazala dobre znakove zacjeljivanja s osteoinduktivnim i osteokonduktivnim svojstvima. Međutim, daljnja kontrola napredovanja pokazat će postoji li potpuna pretvorba u novostvorenu kost ili ne. Daljnja istraživanja, kao i poboljšanje materijala svakako će utjecati na raspon indikacija i dati preciznije odgovore na ovu temu.

ATRAUMATSKI SUBKAPSULARNI HEMATOM SLEZENE KAO POSLJEDICA INFEKTIVNE MONONUKLEOZE: PRIKAZ SLUČAJA I PREGLED LITERATURE

Ivana Jukić — 2024-12-22

Uvod: Subkapsularni hematom slezene kao posljedica infektivne mononukleoze tj. infekcije Epstein-Barr virusom je rijetka komplikacija prema literaturnim podacima, premda na nju treba pomišljati kao moguću komplikaciju.
Prikaz slučaja: U ovom radu opisujemo prikaz slučaja mlade 25-godišnje žene koja je imala tipičnu kliničku sliku infektivne
mononukleoze uzrokovane Epstein-Barr virusnom infekcijom s razvijanjem rijetke komplikacije subkapsularnog atraumatskog hematoma slezene.
Zaključak: Pojavnost ove komplikacije odgovara dosadašnjim literaturnim podacima o pojavnosti hematoma unutar prva tri
tjedna početka infektivne mononukleoze. Zahvaljujući intervenciji medicinske sestre koja je bila prijateljica bolesnice, na vrijeme je postavljena dijagnoza velikog subkapslularnog hematoma slezene te je preporučena konzervativna terapija. Pravovremenom intervencijom i dijagnostikom spriječene su ozbiljnije komplikacije te je izbjegnuta splenektomija, što je klinički relevantno za budućnost bolesnice. U dijagnostici i liječenju često je potreban multidisciplinaran pristup infektologa, mikrobiologa, otorinolaringologa, gastroenterologa hepatologa, obiteljskog liječnika, radiologa i abdominalnog kirurga, uz kontinuiranu pomoć medicinskih sestara/tehničara.

POJAVNOST ENTEROBIJAZA UNUTAR HELMINTOZA U REPUBLICI HRVATSKOJ U RAZDOBLJU 2017. - 2022. GODINE

Ana Peić — 2024-12-22

Helminti su višestanični organizmi sa složenim organskim sustavom, a dijele se na nematode (obliće) i platihelminte (plosnate crve), i uzrokuju helmintijaze (helmintoze). Najučestalija nematoda koja infestira ljude je Enterobius vermicularis i uzrokuje enterobijazu. Enterobijaza je bolest poznata od prapovijesnog doba koja i dalje uzrokuje znatan pobol kod djece predškolskog i školskog uzrasta. Ne pogađa samo siromašne zemlje nego je i znatno raširena u ekonomski razvijenijim zemljama. Najčešći put prijenosa infestacije je fekalno-oralni, inkubacija bolesti je 2-8 tjedana, a životni vijek gliste je oko dva mjeseca. Dijagnoza bolesti postavlja
se na temelju dokaza glista ili jajašaca, a poznavanje i rano prepoznavanje simptoma bolesti pomaže bržem i efikasnijem liječenju i sprječavanju daljnjeg širenja bolesti. Također, intenzivna i stalna edukacija svih osoba koje su uključene u rast i razvoj djece bitna je kako bi se stvorile navike djelovanja u smjeru smanjenja rizika od infestacije enterobijazom. Oboljeli od enterobijaze u Republici Hrvatskoj prijavljuju se pod entitetom Helmintoze. Helmintoze su jedna od bolesti na Listi zaraznih bolesti koje se u RH obvezno prijavljuju, prema Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. Udio helmintoza i enterobijaza u Republici Hrvatskoj u razdoblju
2017. - 2022. godine je 10486 : 7604, odnosno 73% helmintoza zapravo su enterobijaze od kojih je godišnje prosječno oboljelo 1267 osoba.