Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti

CIJEPLJENJE PROTIV BOLESTI COVID-19 U SPLITSKO-DALMATINSKOJ ŽUPANIJI U RAZDOBLJU OD 27. PROSINCA 2020. DO 23. OŽUJKA 2023. GODINE

Diana Nonković — 2026-07-12

Cilj: Prikazati tijek cijepljenja protiv bolesti COVID-19 u Splitsko-dalmatinskoj županiji u promatranom razdoblju.

Metode: Prikupljeni podatci prikazani su korištenjem deskriptivnih epidemioloških metoda iz dostupnih baza podataka Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) i Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije (NZJZ SDŽ), te su obrađeni u programskoj aplikaciji Microsoft Excel.

Rezultati: U Hrvatskoj je do kraja veljače 2023. protiv COVID-19 bolesti cijepljeno 59,95% stanovništva, a utrošeno je ukupno 77,3% zaprimljenog cjepiva u svim županijama i Gradu Zagrebu. U Splitsko-dalmatinskoj županiji (SDŽ) najviše je procijepljeno stanovništvo otoka, a najmanje Zagore, dok je primarno cijepljeno 40,83% ukupnog stanovništva. Najveći broj osoba cijepljen je cjepivom Comirnaty. Najviša procijepljenost zabilježena je u dobnoj skupini od 70-79 godina, a najniža u skupini djece i mladih.

Zaključak: Cijepljenje protiv bolesti COVID-19 i dalje ostaje najučinkovitija mjera u prevenciji nastanka težih kliničkih oblika bolesti, hospitalizacija te smrti uzrokovanih infekcijom. Tijekom pandemije u SDŽ-u zabilježeni su niži cijepni obuhvati u odnosu na ukupnu procijepljenost protiv bolesti COVID-19 u Republici Hrvatskoj. Razlike u procijepljenosti protiv bolesti COVID-19 tijekom pandemije među stanovništvom otoka, obale i zaleđa mogu biti rezultat utjecaja socio-kulturoloških mehanizama koji još nisu istraženi. Imunizacija je posebno važna za osobe starije životne dobi, one s kroničnim bolestima ili imunokompromitirane osobe, koje su najpodložnije lošim ishodima bolesti. Cijepni obuhvati u rizičnim skupinama stanovništva SDŽ-a nisu bili zadovoljavajući. Kako bi se postigla optimalna procijepljenost protiv COVID-19 bolesti, posebice kod rizičnih skupina stanovništva, potrebne su jasne, jednostavne i svima lako dostupne preporuke za cijepljenje.

EPIDEMIOLOŠKA OBILJEŽJA KARDIOVASKULARNIH BOLESTI U GRADU SINJU

Slavko Jukić — 2026-07-12

Cilj: Ispitati epidemiološke osobitosti kardiovaskularnih bolesti na području grada Sinja s osvrtom na ulogu magistara sestrinstva u njihovoj prevenciji.

Metode: Provedeno je retrospektivno, populacijsko, opservacijsko epidemiološko istraživanje temeljeno na analizi sekundarnih podataka. Epidemiološke osobitosti kardiovaskularnih bolesti utvrđene su na temelju mortalitetnih podataka Državnog zavoda za
statistiku Republike Hrvatske te podataka o korištenju bolničke zdravstvene zaštite stanovnika grada Sinja u razdoblju od 2014. do 2023. godine. Rezultati su analizirani i prikazani metodama deskriptivne i inferencijalne statistike.

Rezultati: U promatranom razdoblju u Sinju je umrla 2.531 osoba, od čega 1.146 (45,3%) od kardiovaskularnih bolesti, koje su bile vodeći uzrok smrti (P <0,001). Zabilježen je značajan pad udjela smrti od kardiovaskularnih bolesti tijekom godina (P = 0,02). Većina umrlih bila je starija od 65 godina, a žene su od njih češće umirale (P <0,001). Najčešći uzroci smrti unutar ove skupine bile su ishemijske bolesti srca i cerebrovaskularne bolesti. Od ukupno 21.307 hospitalizacija, 2.541 (11,9%) odnosilo se na kardiovaskularne bolesti, koje su bile treći najčešći uzrok hospitalizacije. Nije bilo značajnog trenda promjene kroz godine. Hospitalizirani su najčešće bili muškarci stariji od 65 godina (P <0,001), a najčešći uzroci hospitalizacije unutar skupine bile su ishemijske bolesti
srca i cerebrovaskularne bolesti.

Zaključak: Kardiovaskularne bolesti predstavljaju vodeći uzrok smrtnosti te značajan uzrok hospitalizacija stanovnika grada Sinja. Dobiveni rezultati ukazuju na potrebu jačanja javnozdravstvenih strategija usmjerenih na prevenciju, rano otkrivanje i kontrolu rizičnih čimbenika kardiovaskularnih bolesti. U tom kontekstu neizostavan je doprinos magistara sestrinstva koji svojim stručnim kompetencijama doprinose unaprjeđenju preventivnih aktivnosti i smanjenju opterećenja kardiovaskularnim bolestima u lokalnoj zajednici.

EKSPRESIJA GLUT-9 U POSTELJICAMA TRUDNICA S DIJETOM REGULIRANIM GESTACIJSKIM DIJABETESOM

Andrea Dagelić — 2026-07-12

Cilj: GLUT-9 je jedan od manje proučenih transportera glukoze i fruktoze prisutan u sinciciotrofoblastu i endotelu posteljice. Cilj ovog istraživanja bio je analizirati imunohistokemijsku ekspresiju GLUT-9 u različitim strukturama posteljice trudnica s dijetom reguliranim gestacijskim dijabetesom (GDM).

Metode: U studiju je uključeno 13 posteljica trudnica s dijetom reguliranim GDM-om i 11 kontrolnih posteljica. Ekspresija
GLUT-9 procijenjena je korištenjem HSCORE metode u decidualnim stanicama (DC), viloznom trofoblastu (VTB), ekstraviloznom trofoblastu (EVTB) i vaskulosincicijalnim membranama (VSM). Analizu su provela dva neovisna perinatalna patologa.

Rezultati: Nije pronađena statistički značajna razlika između skupina u demografskim i kliničkim parametrima, kao ni u ekspresiji GLUT-9 u DC, EVTB, VTB ili VSM.

Zaključak: Rezultati istraživanja ukazuju na to da se ekspresija GLUT-9 ne razlikuje između trudnica s dijetom reguliranim
GDM-om i zdravih trudnica. Time e može zaključiti da GLUT-9 nema značajnu ulogu u prijenosu glukoze u trudnoćama koje ne zahtijevaju inzulinsku terapiju, ali, s obzirom na mali uzorak, potrebna su daljnja istraživanja.

UČINAK STRUKTURIRANE EDUKACIJE BOLESNIKA S KRONIČNOM RANOM VENSKE ETIOLOGIJE NA SAMOSTALNU NJEGU I ADHERENCIJU KOMPRESIVNOJ TERAPIJI

Ivana Mijalić — 2026-07-12

Cilj: Ispitati stavove bolesnika s kroničnom ranom venske etiologije o kompresivnoj terapiji i samostalnoj njezi rane te procijeniti učinak strukturirane edukativne intervencije na promjenu stavova i ponašanja, osobito adherencije prema kompresivnoj terapiji.

Ispitanici i metode: Provedeno je prospektivno istraživanje s ponovljenim mjerenjima u tri vremenske točke u Ambulanti za flebologiju Klinike za kožne i spolne bolesti KBC Split od srpnja 2024. do travnja 2025. godine. Uključeno je 19 odraslih bolesnika s kroničnom ranom venske etiologije. Primijenjena su dva strukturirana upitnika za procjenu ponašanja samostalne njege rane i stavova o kompresivnoj terapiji, te dermatološki indeks kvalitete života. Površina rane mjerena je prozirnom folijom s milimetarskom mrežom. Edukativna intervencija provedena je individualno od strane medicinske sestre, uz verbalnu i demonstracijsku poduku o
njezi rane i pravilnoj primjeni kompresije. Za analizu su korišteni Friedmanov test, McNemarov test i post hoc Wilcoxonov test uz Bonferronijevu korekciju (p<0,05).

Rezultati: U uzorku je bilo 11 muškaraca (58%) i 8 žena (42%), uz medijan dobi od 67 godina (43-87). Samostalno previjanje
rane poraslo je s 21% na 74% nakon 90 dana (p=0,002). Ispiranje rane poraslo je s 42% na 100% nakon 90 dana, uz pomak prema ispiranju tekućom vodom (p<0,001). Promjena obloga prema potrebi porasla je sa 16% na 74% (p=0,001), a redovita njega kože s 10% na 84% (p<0,001). Primjena kompresivne terapije porasla je s 32% prije edukacije na 100% nakon 90 dana (p<0,001), a udio ispitanika koji smatraju da kompresiju treba nositi i nakon cijeljenja rane porastao je s 31,6% na 100% nakon 90 dana (p<0,001). Medijan boli smanjen je sa 7 na 0 nakon 90 dana (p<0,001), a medijan površine rane s 15 cm² na 0 cm² (p<0,001). Cijeljenje rane zabilježeno je u 63% ispitanika nakon 90 dana.

Zaključak: Strukturirana individualna edukacija koju provodi medicinska sestra povezana je s poboljšanjem stavova i ponašanja vezanih uz samostalnu njegu rane te s izrazitim porastom adherencije prema kompresivnoj terapiji. Uz promjene u ponašanju zabilježena su i klinički relevantna poboljšanja boli, površine rane i kvalitete života. Nalazi podupiru uključivanje strukturirane edukacije u standardnu skrb za bolesnike s kroničnim ranama venske etiologije, uz potrebu za većim istraživanjima i duljim praćenjem radi procjene dugoročne održivosti učinaka i prevencije recidiva.

RAZVOJ I UPIS STANDARDA ZANIMANJA ZA PRVOSTUPNIKE I MAGISTRE SESTRINSTVA (VI. I VII. HKO RAZINA) U REGISTAR HRVATSKOG KVALIFIKACIJSKOG OKVIRA

Rahela Orlandini — 2026-07-12

U okviru kontinuiranih nastojanja za unaprjeđenjem sustava
visokog obrazovanja zdravstvenih profesija, Fakultet zdravstvenih znanosti Sveučilišta u Splitu uspješno je finalizirao proces upisa standarda zanimanja u sestrinstvu za razine VI i VII HKO u službeni Registar. Ovaj uspjeh izravni je rezultat EU projekta “Izrada standarda zanimanja/kvalifikacija uz unaprjeđenje zdravstvenih studijskih programa” (MIS kod: HR.3.1.15-0051). Upis predstavlja vrhunac opsežnog stručnog rada unutar sestrinske profesije i postavlja temelje za nacionalnu ujednačenost, međunarodnu prepoznatljivost i daljnju modernizaciju studijskih programa sestrinstva u Republici Hrvatskoj.

OKSIDATIVNI STRES, ANTIOKSIDATIVNA OBRANA I FIZIČKA AKTIVNOST: BALANS IZMEĐU OŠTEĆENJA I ADAPTACIJE U PROCESU STARENJA

Manuela Kušec — 2026-07-12

Proces starenja obilježen je postupnim smanjenjem funkcionalnih sposobnosti organizma, što je u velikoj mjeri posljedica oksidativnog stresa - neravnoteže između stvaranja reaktivnih kisikovih spojeva i učinkovitosti antioksidativne obrane. Iako reaktivni kisikovi spojevi mogu uzrokovati oštećenja biomolekula, u umjerenim količinama djeluju kao važni signalni čimbenici koji potiču adaptivne mehanizme i jačaju otpornost stanica. Fizička aktivnost predstavlja jedan od ključnih modulatora oksidativnog statusa jer potiče privremeni porast reaktivnih kisikovih spojeva čime aktivira hormetički odgovor - povećanje aktivnosti antioksidativnih
enzima, mitohondrijalnu biogenezu i poboljšanje redoks homeostaze. Redovita tjelesna aktivnost umjerenog intenziteta od približno 50-70% maksimalnog primitka kisika ili 60-75% maksimalne frekvencije srca pridonosi smanjenju kroničnog oksidativnog stresa, usporava biološko starenje i pomaže u očuvanju funkcionalne neovisnosti. Nasuprot tome, visoko intenzivna ili učestala opterećenja bez adekvatnog oporavka mogu dovesti do kumulacije oksidativnog stresa i nepovoljnih učinaka na organizam. Razumijevanje
odnosa između oksidativnog oštećenja i adaptacije omogućuje razvoj personaliziranih strategija usmjerenih na prevenciju degenerativnih bolesti i promicanje zdravog starenja.

ČETRDESET GODINA NAKON PEDIJATRIJSKOG HONDROMIKSOIDNOG FIBROMA DISTALNOG FEMURA: PRIKAZ SLUČAJA I PREGLED LITERATURE

Ivana Jukić — 2026-07-12

Hondromiksoidni fibrom (CMF) je rijedak tip benignog tumora kostiju koji čini manje od 2% svih benignih neoplazmi kostiju.
Pretežito pogađa mlade osobe i obično se javlja u metafizi dugih kostiju. Unatoč svojoj benignoj prirodi, CMF stvara dijagnostičke i terapijske izazove zbog potencijala za lokalni recidiv i radiološke sličnosti s hondrosarkomom.

Prikaz slučaja: Izvještavamo o slučaju 9-godišnje djevojčice kojoj je 1985. godine dijagnosticiran CMF distalnog femura. Dva puta je podvrgnuta kiretaži, u razmaku od tri godine, s histološkom potvrdom CMF-a. Nakon kirurškog liječenja, pacijentica je ostala asimptomatska i funkcionalno neograničena gotovo četiri desetljeća. U dobi od 49 godina, javila se s bolovima u medijalnom dijelu koljena, koji nisu povezani s recidivom tumora. Slikovne studije, korištenjem magnetske rezonancije i kompjutorizirane tomografije (MRI i CT), otkrile su više malih, dobro definiranih lezija u dijafizi lijeve femura, radiološki konzistentnih s rezidualnim
CMF-om. Lezije su bile asimptomatske i biološki neaktivne. Multidisciplinarna evaluacija podržala je konzervativno liječenje i slikovno praćenje.

Rasprava: Ovaj slučaj ističe važnost dugoročnog praćenja pacijenata s CMF-om i postavlja pitanje predstavljaju li kasno nastale lezije pravi recidiv ili, što je u ovom slučaju vjerojatnije, postoperativne ostatke bez biološke aktivnosti. Pozitronska emisijska tomografija i kompjutorizirana tomografija (PET/CT) mogu pružiti dodatne uvide u metaboličku aktivnost takvih lezija i pomažu u diferencijaciji i planiranju liječenja. Naš slučaj naglašava važnost prilagođenog pristupa usmjerenog na pacijenta, koristeći moderno snimanje i minimalno invazivnu dijagnostiku.

Zaključak: CMF zahtijeva pažljivo dugoročno praćenje zbog mogućnosti recidiva i rijetke maligne transformacije. Ovaj slučaj pokazuje da rezidualne lezije mogu perzistirati bez kliničkih posljedica desetljećima te da napredne tehnike snimanja igraju ključnu ulogu u kontinuiranoj evaluaciji i liječenju.

"KLOKANSKA" SKRB U JEDINICAMA INTENZIVNOG LIJEČENJA NOVOROĐENČADI: KRATAK PREGLED LITERATURE I ISKUSTVA IZ KLINIČKOG BOLNIČKOG CENTRA SPLIT

Anet Papazovska Cherepnalkovski — 2026-07-12

“Klokanska” skrb transformirala je modernu neonatologiju. Od metode nastale iz oskudice, postala je zlatni standard skrbi za prijevremeno rođenu djecu i djecu niske porođajne mase. Ovaj rad analizira povijesni razvoj, fiziološke prednosti, praktičnu primjenu u jedinicama intenzivnog liječenja novorođenčadi i značenje za nedonoščad i njihove obitelji, te najnovije smjernice Svjetske zdravstvene organizacije koje zagovaraju neposredni početak kontakta “koža na kožu”.

VITAMIN B12 I KOLOREKTALNI RAK: PRIJATELJ ILI NEPRIJATELJ? NARATIVNI PREGLED DOSTUPNIH DOKAZA

Mateja Ibrišimbegović — 2026-07-12

Cilj ovog rada bio je istražiti potencijalnu povezanost između vitamina B12 i kolorektalnog karcinoma, s posebnim naglaskom na njegovu ulogu u metabolizmu jednougljičnih skupina i epigenetskoj regulaciji. Ovaj narativni pregled sažima dostupne dokaze o biološkim mehanizmima i epidemiološkim povezanostima između statusa vitamina B12 i rizika od kolorektalnog karcinoma. Dostupni dokazi upućuju na biološki utemeljenu, ali epidemiološki nedosljednu povezanost između vitamina B12 i kolorektalnog
karcinoma. Istraživanja temeljena na procjeni prehrambenog unosa često ukazuju na moguću inverznu povezanost, osobito za karcinom rektuma, dok analize koncentracija vitamina B12 u cirkulaciji pokazuju heterogene i često proturječne rezultate. Vitamin B12 ne djeluje kao izolirani zaštitni čimbenik, već kao dio složenog metaboličkog i nutritivnog sustava. Iako je njegov potencijalni zaštitni učinak u kolorektalnoj karcinogenezi biološki utemeljen, još uvijek nije dovoljno potvrđen, što naglašava potrebu za daljnjim integriranim istraživanjima.